Powered By Blogger

subota, 16. ožujka 2013.

SUSTAVI DEZINFEKCIJE BAZENSKE VODE



Bazeni i lječilišta su idealno okruženje za rast i prijenos mikroorganizama od kojih neki mogu izazvati infekcije u ljudi i stoga je važno da se adekvatno dezinficiraju.
Dakle, dezinfekcija bazenske vode ima zadatak ubiti potencijalne uzročnike zaraznih bolesti  i jamčiti higijenski ispravnu vodu za kupanje u bilo kojem trenutku. Ovdje se pred sredstvo za dezinfekciju postavljaju različiti zahtjevi:

- mora imati: fungicidno, algicidno, baktericidno i protuvirusno djelovanje
- djelovanje mora biti kontinuirano (depo-efekt)
- učinkovitost mora biti visoka (visok redoks potencijal)
- Način primjene  mora biti jednostavan, a kontrola  i  analiza mogući

Za dezinfekciju su dostupne razne metode i kemikalije: UV zračenje, ozon, vodikov peroksid, klor dioksid, srebrni ioni, klor, itd...

Ozon je vrlo učinkovit dezinficijens, ali nažalost nema dugotrajan učinak, jer je vrlo reaktivan i brzo propada. U Njemačkoj npr. uporaba ozona u bazenu nužno zahtijeva korištenje filtera sa aktivnim ugljenom za uklanjanje preostalog ozona. Depo učinak u bazenskoj vodi je od vrlo velike važnosti, jer patogeni moraju biti ubijeni odmah, a ne tek nakon filtracije vode.

UV (ultraljubičaste) lampe su učinkovite, ali pod određenim uvjetima. Takve uvjete  je npr. propisala američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Zaključak je da se uz lampe mora koristiti i klor (u bitno manjim količinama od uobičajenih, čak do 80%!).

Ioni srebra nemaju dobar preostali učinak, a i  stopa ubijanja klica je vrlo niska, odnosno vrijeme potrebno da dezinficijens razvije svoje dezinfekcijsko djelovanje traje jako dugo  (> 1 sat), što znači da patogeni ne mogu odmah biti ubijeni.
Dezinfekcija srebrnim i bakrenim ionima je u određenim područjima (npr. Micropur tablete) svakako opravdana, no za dezinfekciju bazena to nije pogodna metoda.
Čak štoviše u svim državama podliježe ograničenjima i zabranama.  Tako australska agencija za pesticide i lijekove (APVMA), nakon procjene dostupnih znanstvenih dokaza:“... nije uvjerena da su uređaji ili sustavi koji se temelje isključivo na srebru ili srebru i bakru adekvatni u kontroli štetnih mikroorganizama koji se mogu naći u bazenima i lječilištima. Ovi uređaji rade sporo  i nisu u potpunosti učinkoviti. Mikroorganizmi koji nisu pod kontrolom takvih uređaja potencijalno mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. To uključuje Naegleria fowleri koji može proizvesti meningoencefalitis i Legionella pneumophila koji može proizvesti legionarska bolest. Takvi proizvodi su sigurni i učinkoviti ako se koriste u kombinaciji s drugim bazenskim kemikalijama koje sadrže klor ili brom...“
APVMA poduzima regulatorne mjere kako bi se osiguralo da proizvodi koji nisu učinkoviti u kontroli štetnih mikroorganizama u bazenima i lječilištima nisu dostupni za kupnju od strane javnosti.
Britanska Agencija za tretman bazenske vode (PWTAG), ima identično mišljenje, a američka Uprava za hranu i lijekove je 1999. godine zabranila javno objavljivanje tvrdnji da srebro ima ikakvu preventivnu ili terapijsku vrijednost. (Jednu poznatu firmu, koja je na tržište stavila komjutorsku tipkovnicu presvučenu srebrnim filmom i reklamirala je kao antibakterijsku, kaznili su s 200.000 USD.) U nas, u Njemačkoj  i u većini ostalih zemalja ovi sustavi nisu dopušteni u javnim bazenima, a njemački Savez za zaštitu prirode i okoliša (BUND) traži od vlade proglašenje moratorija na prodaju i korištenje ovakvih tehnologija dok se znanstveno ne dokaže njihovo djelovanje.
Dakle, možemo zaključiti da su ovi uređaji korisni, ali uz njih obvezno koristiti i nešto „klasično“, kao i kod UV lampi.

Pitanje je što preostaje onima koji ne žele koristiti klor ili brom?
U tom slučaju postoji nekoliko registriranih alternativnih proizvoda koji sadrže vodikov peroksid kao aktivni sastojak.  Imajte na umu da se vodik peroksid ne može koristiti s klor-, brom- ili nekim drugim ne-klor oksidantima  koji se često prodaju sa srebrnim i bakrenim ionizacijskim sustavima.

Zaključak

Još uvijek jedino  klor i brom ispunjavaju sve gore navedene zahtjeve i jedina su općeprihvaćena i službeno propisana sredstva za dezinfekciju bazenskih voda. O njima se zna sve i ako se koriste u skladu s uputama, ne treba imati nikakve brige.
Pod dezinfekciju klorom spada i tehnika elektrolize soli. Ovi sustavi proizvode klor prolaskom struje kroz  vodu koja sadrži sol.  Znači u bazenu je voda slankasta (sadrži oko 5 g soli u litri vode, za razliku od morske vode koja ima oko 35 g).  Uz pravilno održavanje i upravljanje ovi sustavi pružaju učinkovitu dezinfekciju (iako će možda  tijekom razdoblja teških korištenja trebati dodati i nešto više klora).


Nema komentara:

Objavi komentar