Bazeni i lječilišta su idealno okruženje za rast i prijenos mikroorganizama od kojih neki mogu izazvati infekcije u ljudi i stoga je važno da se adekvatno dezinficiraju.
Dakle, dezinfekcija bazenske vode ima
zadatak ubiti potencijalne uzročnike zaraznih bolesti i jamčiti higijenski ispravnu vodu za kupanje
u bilo kojem trenutku. Ovdje se pred sredstvo za dezinfekciju postavljaju
različiti zahtjevi:
- mora imati: fungicidno, algicidno,
baktericidno i protuvirusno djelovanje
- djelovanje mora biti kontinuirano
(depo-efekt)
- učinkovitost mora biti visoka (visok
redoks potencijal)
- Način primjene mora biti jednostavan, a kontrola i analiza mogući
Za dezinfekciju su dostupne razne
metode i kemikalije: UV zračenje, ozon, vodikov peroksid, klor dioksid, srebrni
ioni, klor, itd...
Ozon je vrlo učinkovit dezinficijens,
ali nažalost nema dugotrajan učinak, jer je vrlo reaktivan i brzo propada. U
Njemačkoj npr. uporaba ozona u bazenu nužno zahtijeva korištenje filtera sa
aktivnim ugljenom za uklanjanje preostalog ozona. Depo učinak u bazenskoj vodi
je od vrlo velike važnosti, jer patogeni moraju biti ubijeni odmah, a ne tek
nakon filtracije vode.
UV (ultraljubičaste) lampe su
učinkovite, ali pod određenim uvjetima. Takve uvjete je npr. propisala američka Agencija za zaštitu
okoliša (EPA). Zaključak je da se uz lampe mora koristiti i klor (u bitno manjim
količinama od uobičajenih, čak do 80%!).
Ioni srebra nemaju dobar preostali
učinak, a i stopa ubijanja klica je vrlo
niska, odnosno vrijeme potrebno da dezinficijens razvije svoje dezinfekcijsko
djelovanje traje jako dugo (> 1 sat),
što znači da patogeni ne mogu odmah biti ubijeni.
Dezinfekcija srebrnim i bakrenim
ionima je u određenim područjima (npr. Micropur tablete) svakako opravdana, no
za dezinfekciju bazena to nije pogodna metoda.
Čak štoviše u svim državama podliježe
ograničenjima i zabranama. Tako australska
agencija za pesticide i lijekove (APVMA), nakon procjene dostupnih znanstvenih dokaza:“...
nije uvjerena da su uređaji ili sustavi koji se temelje isključivo na srebru
ili srebru i bakru adekvatni u kontroli štetnih mikroorganizama koji se mogu
naći u bazenima i lječilištima. Ovi uređaji rade sporo i nisu u potpunosti učinkoviti. Mikroorganizmi
koji nisu pod kontrolom takvih uređaja potencijalno mogu uzrokovati ozbiljne
zdravstvene probleme. To uključuje Naegleria fowleri koji može proizvesti
meningoencefalitis i Legionella pneumophila koji može proizvesti legionarska
bolest. Takvi proizvodi su sigurni i učinkoviti ako se
koriste u kombinaciji s drugim bazenskim kemikalijama koje sadrže klor ili brom...“
APVMA poduzima regulatorne mjere kako
bi se osiguralo da proizvodi koji nisu učinkoviti u kontroli štetnih
mikroorganizama u bazenima i lječilištima nisu dostupni za kupnju od strane
javnosti.
Britanska Agencija za tretman bazenske
vode (PWTAG), ima identično mišljenje, a američka Uprava za hranu i lijekove je
1999. godine zabranila javno objavljivanje tvrdnji da srebro ima ikakvu
preventivnu ili terapijsku vrijednost. (Jednu poznatu firmu, koja je na tržište stavila
komjutorsku tipkovnicu presvučenu srebrnim filmom i reklamirala je kao antibakterijsku,
kaznili su s 200.000 USD.) U nas, u Njemačkoj i u većini ostalih zemalja ovi sustavi nisu
dopušteni u javnim bazenima, a njemački Savez za zaštitu prirode i okoliša (BUND)
traži od vlade proglašenje moratorija na prodaju i korištenje ovakvih tehnologija
dok se znanstveno ne dokaže njihovo djelovanje.
Dakle, možemo zaključiti da su ovi
uređaji korisni, ali uz njih obvezno koristiti i nešto „klasično“, kao i kod UV
lampi.
Pitanje je što preostaje onima koji ne
žele koristiti klor ili brom?
U tom slučaju postoji nekoliko registriranih
alternativnih proizvoda koji sadrže vodikov peroksid kao aktivni sastojak. Imajte na umu da se vodik peroksid ne može
koristiti s klor-, brom- ili nekim drugim ne-klor oksidantima koji se često prodaju sa srebrnim i bakrenim
ionizacijskim sustavima.
Zaključak
Još uvijek jedino klor i brom ispunjavaju sve gore navedene
zahtjeve i jedina su općeprihvaćena i službeno propisana sredstva za
dezinfekciju bazenskih voda. O njima se zna sve i ako se koriste u skladu s uputama,
ne treba imati nikakve brige.
Pod dezinfekciju klorom spada i
tehnika elektrolize soli. Ovi sustavi proizvode klor prolaskom struje kroz vodu koja sadrži sol. Znači u bazenu je voda slankasta (sadrži oko 5
g soli u litri vode, za razliku od morske vode koja ima oko 35 g). Uz pravilno održavanje i upravljanje ovi
sustavi pružaju učinkovitu dezinfekciju (iako će možda tijekom razdoblja teških korištenja trebati
dodati i nešto više klora).